preskoči na sadržaj

Osnovna škola Miroslava Krleže Čepin

Login
66. NMT

Upis u 1. razred

STEM (g)radionica

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Brze poveznice

 

Mir je moj đir

Dabar 2017.

Brojač posjeta
Ispis statistike od 5. 6. 2018.

Ukupno: 207359
Ovaj mjesec: 6726
Ovaj tjedan: 657
Danas: 12
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Razgovor s umirovljenom profesoricom Katom Zrno
Autor: Marija Dorić, 5. 12. 2018.

Razgovor s umirovljenom profesoricom Katom Zrno, dugogodišnjom vjeroučiteljicom u OŠ Miroslava Krleže, Čepin, dobitnicom zlatne plakete Đakovačko-osječke nadbiskupije.


1. Koliko ste dugo radili u našoj školi?

U našoj sam školi radila nepunih 26 godina.

2. Otkako ste započeli s radom, imali ste uvijek zanimljiv pristup predmetu kojeg predajete kao i učenicima koji ga slušaju. Kojim ste metodama učenicima uspjeli svoj predmet približiti na pristupačan i zanimljiv način?

Uvijek sam voljela učenike kao svoju djecu. Nerijetko sam i školske probleme donosila  kući jer sam smatrala kako je rad u školi moj život, a ne posao tako da je bilo nemoguće povući granicu između posla i vlastite obitelji.

3. Budući da smo i mi Vaši bivši učenici, prisjećamo se brojnih zgoda i nezgoda, ne samo u našem razredu, već i u drugim razredima. Kako ste uvijek uspjeli iznaći rješenje svake problemske situacije?

Uvijek sam imala jednostavan pristup pri rješavanju problema. Uspješno sam komunicirala s roditeljima koji su vrlo rado surađivali sa mnom i na taj sam način godinama ostvarivala uspješnu suradnju: učitelj-učenik-roditelj-ravnatelj.

4. Vaš izraz lica uvijek je ozbiljan, ali načuli smo od drugih učitelja kako ste se oduvijek voljeli šaliti u zbornici te da je s Vama u društvu uvijek zabavno i veselo, gdje god se nalazili.

Da, pritajen i ozbiljan izraz lica dok izgovaram šaljive rečenice nasmijavajući druge.

5. Dotaknimo i Vaš humanitarni rad i činjenje dobrih djela. Nedavno ste od Đakovačko-osječke nadbiskupije te samog nadbiskupa Đure Hranića dobili pisanu i usmenu zahvalu i priznanje dodjelom zlatne plakete za kvalitetan te profesionalan dugogodišnji rad krčeći put vjeronauku u školski sustav, među učenike i u zbornicu.

-U Caritasu sam radila od 1991. godine, zapravo cijelo vrijeme Domovinskog rata sudjelovala sam i bila organizator brojnih humanitarnih akcija jer sam voljela i još uvijek volim pomagati, posebice potrebitima.

 Što se tiče zahvale Đakovačko-osječke nadbiskupije, ugodno me iznenadilo jer nisam očekivala ikakvu nagradu ili priznanje, no ovo mi priznanje mnogo znači.

6. Nedostaje li Vam rad u školi i uživate li u mirovini?

-U mirovini mi je lijepo i ima svoje prednosti i nedostatke zato što mi nedostaje rad u školi, poučavanje, suradnja i šale s vama, djeco, s učiteljima, s ravnateljicom. S druge strane, imam napretek vremena za svoju obitelj i prijatelje!

Zahvaljujemo na srdačnom razgovoru i veselimo se skorašnjem susretu!

Hvala vama, djeco!

Novinarke Tea Jurić i Marta Jukić, 8. b




[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju